Gledajući prema budućnosti gvatemalske kafe

Gvatemalska kafa je odavno držala časno mjesto među specijalnim pečenicama za kavu. Regionalna imena poput Antigua, Cobán i Huehuetenango poznata su mnogima i često su sinonim za izvanrednu kvalitetu.

Istorija zemlje s kavom seže duboko; većina istoričara to smatra prvom zemljom u Srednjoj Americi koja je podigla urod. Dok su izvozom iz Srednje Amerike iz 18. veka u velikoj meri dominirali šećerna trska, indigo i kokenal (kratkotrajna boja, insekticidna boja), španski jezuiti uzgajali kafu u Antigvi pre 1767., a možda već 1730.) str 30-31 ) .

Kroz 20. stoljeće Gvatemala je bila vodeći izvoznik u Srednjoj Americi, i uprkos tome što ju je Honduras 2011. godine osvojio za tu titulu, zemlja se i dalje svrstava u sam vrh svjetskog izvoza kave i po težini ( 10. mjesto u 2016. ) i vrijednosti ( 14. mjesto) u 2018. ).

Poput većine zemalja Srednje Amerike, Gvatemalu je potresla epidemija hrđe listova kafe u 2012-2013 . Takođe je bila žarište regije jer se sve veća pozornost javnosti privlači sjecištu imigracije i povijesno niskim cijenama kave 2018-2019.

Malo sam razmišljao o načinu na koji se pričaju priče o kafi, konkretno od pečenjara i uvoznika, i o tome kako možemo bolje poboljšati naracije koje su ispričali drugi, a ne govoriti preko njih - ili još gore, izvlačeći riječi iz njihovih vlasništvo u potpunosti i reframing ih kao našeg.

U svjetlu toga i kako krećemo u novo desetljeće, obratio sam se dvojici profesionalaca za kavu u Gvatemali, obojica koji su duboko povezani sa proizvodnjom i trgovinom, kako bih čuo u njihovim riječima šta budućnost kave ima u zemlji. Mislim da njihove perspektive nude neke otrežnjujuće istine o promjenjivoj prirodi proizvodnje specijalne kafe, ali i puno nade za budućnost.

Jose Alejandro Solis Chavez treći je proizvođač kafe koji upravlja proizvodnjom na svojim porodičnim imanjima Finca Huixoc i Injertal u Huehuetenango, u blizini San Pedro Necta. Njegove farme opremljene su klimatskim stanicama, a njegovo prikupljanje podataka pružalo je alate kako gvatemalskoj Anacafe, tako i britanskoj firmi Climate Edge. On je dugoročni dobavljač Royal Coffee, i moram priznati da ga vjerojatno prečesto postavljam pitanjima o njegovim razmišljanjima o temama u rasponu od klimatskih promjena do hrđe do poboljšanih kultivara.

Alejandro Solis. Ljubazna fotografija.

Melanie Walleska Herrera Moreira radi u Antigvi sa organizacijom Bella Vista Luiz Pedro Zelaya Zamora kao prodavač, menadžer za odnose i producentski partner. Diplomirala je agrobiznis sa sveučilišta Zamorano u Hondurasu i međunarodnu trgovinu i upravljanje lancem snabdijevanja iz AGEXPORT / Universidad de San Carlos u Gvatemali.

(Intervjui u nastavku olako su uređeni i sažeti radi jasnoće. Veliko hvala Mayri Orellana-Powell na uvodima.)

Chris Kornman : Što vidite kao najveći izazov kavi u Gvatemali, posebno ako gledamo u budućnost?

Melanie Herrera : Promjene vremena: temperatura, kiša, prirodne katastrofe i veća pojava kuga i bolesti. Ovi aspekti čine sektor vrlo rizičnim, pa je pristup finansijskim sredstvima vrlo kompliciran. Ograničava mogućnost ulaganja, još više na male proizvođače, koji nemaju što dati kao garanciju za dobijanje kredita.

Gvatemala je bila dosljedna u kvaliteti i uvijek se istaknula u tom pitanju, ali zbog toga smo zaboravili na produktivnost. S niskim cijenama arabika, robusti počinju privlačiti pažnju poslovnim mogućnostima u našim zonama.

Melanie Herrera Ljubazna fotografija.

CK : Na koji način je potrebno proizvodnju kafe prilagoditi u posljednjem desetljeću ili tako nešto?

Alejandro Solis : Ako se mislite prilagoditi klimatskim promjenama, uglavnom smo se prilagodili na nekoliko različitih načina: Prvo, tražimo sorte koje mogu biti otporne na hrđu i još uvijek prihvatljive kvalitete čaša. Drugo, na Huixocu i Injertalu smo započeli diverzifikaciju našeg hlada zasaditi autohtonom hrastovom vrstom koja može rasti mnogo više od sjene i osigurati veći hlad. Takođe pažljivije upravljamo zaštitom prema našim nijansama, pogotovo ako smo pod efektima „El Niño“. Trudimo se da naše tlo bude stalno pokriveno kako bi se spriječilo da temperatura tla u tlu bude visoka.

Nastavljam sakupljati vremenske podatke sa svojom meteorološkom stanicom. Uskoro šaljem nove podatke Peteru Bekeru [iz Klimatskog ruba] na njega. Vrijeme je postalo još jedan faktor rizika koji moramo slijediti.

MH : Većina novih promjena potiče iz potrebe za prilagođavanjem promjenama uslijed klimatskih promjena. Rekao bih da je sada najkritičnija stvar razmatranje navodnjavanja, što je veliko ulaganje, pogotovo kada su cijene kafe tako niske. Ali dugoročno će prednost imati proizvođači koji pređu na navodnjavanje.

CK : Možete li komentirati promjene koje vidite kao da je svijet proizvodnje kafe ušao u digitalno doba?

MH : Prvo, komunikacija. Sa društvenim medijima priče je lakše ispričati i doprijeti do više ljudi. To otvara mogućnosti i zatvara veliki jaz za marketing i komunikaciju koji je postojao dugi niz godina.

Prikupljanje podataka u svim dijelovima lanca kafe poboljšano je: od zemalja proizvođača - malih proizvođača i poljoprivrednih gospodarstava - do mlinova, izvoznih kompanija, kompanija koje uvoze, posrednika, do krajnjeg potrošača.

Uz klimatske promjene i sve ono što uključuje, uzgajivači kafe moraju se osloniti na tehnologiju kako bi mogli proizvesti više i bolje kušati kavu koristeći manje plodnu zemlju, manje vode i manje resursa nego prije - ili barem s manje mogućnosti za kontrolu kako temperatura raste. , duge suše ili višak kiše na mjestima, itd. itd. To dovodi do preciznog upravljanja usjevima koji može poboljšati ekonomsku i ekološku održivost proizvodnje usjeva: preciznije informacije o ulaganjima koji se zahtijevaju posebno po jedinici proizvodnje; potrebe za navodnjavanjem informacija u realnom vremenu za učinkovito korištenje vode; dronovi za gnojidbu; aplikacije za kontrolu kuga i bolesti. I nadalje, probijanje normalnih modela sadnje i pod tim mislim na istraživanje korištenja različitih razmaka između biljaka i redova za učinkovitiju upotrebu zemljišta. Tok informacija je nevjerojatan!

Huixoc mlin. Ljubazna fotografija.

AS : Definitivno vidim puno koristi od digitalnog doba. Informacije su spremnije dostupne o agrohemijskim proizvodima, novim mašinama za preradu i, što je još važnije, o tržišnim trendovima i cijenama na tržištu budućnosti. Ponekad ima previše informacija i jedva imam vremena vidjeti mali dio svega ovoga.  

Nisam korisnik društvenih medija, ali htio sam pružiti informaciju o onome što se događa na farmi pečenicima koji našu kafu kupuju od Huixoca i Injertala. Tako sam dobio pomoć od svoje snahe i počeo sam koristiti društvene medije ( Facebook ) da predstavim pečenicima šta se ovdje događa na farmama. Želio bih da se pečenice koje ne mogu doći na farmu osjećaju šta se ovdje događa. Međutim, najbolji način za povezivanje s pečenjarom je kada oni dolaze i posjete. Društveni mediji predstavljaju samo naslovnu stranu farme, ali posjet zaista daje osobi saznanje kako svojim radom pružamo odličnu kafu.

CK : Kakvi su vaši odnosi s lokalnim pečenicama i kafićima u Gvatemali?

AS : 100% naše kafe se izvozi. Specijalna kava ovdje u Gvatemali značajno je porasla u posljednjih pet godina, ali još je vrlo mala i potrošena količina i dalje je vrlo mala. Takođe, u vremenima niskih tržišnih cijena, lokalni kafići mogu dobiti kavu po gotovo komercijalnim vrijednostima, zbog čega favorizirate izvoz vaše kafe.

Mlin Bella Vista u Antigvi. Ljubazna fotografija.

MH : Ovdje su specijalni lokalni pečenici uzgojeni u Gvatemali, posebno u gradu Guatemali i urbaniziranijim područjima, ali i u ruralnim područjima. Ljudi su uz kavu pronašli dobre poslovne prilike: Mali kafići, edukacija o kafi, svijest potrošača zašto bi dobra šalica kave bila skuplja i sav trud (i lica) koji ona uključuje.

Bella Vista prodaje zelenu kafu lokalnom poslu, ali mi se najviše fokusiramo na prodaju pečene kave. Što se tiče kafe s parcele koju posjedujemo s mojim bratom i sestrom, uglavnom isporučujemo u Bella Vista. Moram da je zadržim. Bella Vista ga peče za nas i prodajemo ga lokalno. Uz zaradu sponzoriramo djevojčice kako bi mogle ići u školu. Imao sam privilegiju da steknem visoko obrazovanje putem stipendija. A ja lično znam šta obrazovanje može značiti životu djevojčice. Tako želimo poduprijeti obrazovanje najbolje što možemo.